JAÉN, SPAIN – SEPTEMBER 4: Romeo Sušac of Croatia celebrates his side’s first goal, scored by Filip Josipović, during the UEFA Under-19 Futsal EURO 2022 match between Ukraine and Croatia at the Olivo Arena on September 4, 2022 in Jaén, Spain. (Photo by Harry Murphy – UEFA/UEFA via Sportsfile)

“Priče akademije” je nova rubrika u kojoj ćemo otkriti uspješne priče nekih sadašnjih, ali i bivših igrača i polaznika naše futsal akademije. Jedan od ciljeva akademije jest pomaganje mladim ljudima da postanu uspješni na privatnom, poslovnom i sportskom planu. Tako ćemo u ovoj rubrici vidjeti uspjehe naših ljudi u futsalu, ostalim sportovima, ali i na fakultetima te drugim područjima.

Romeo Sušac

Priču nastavljamo s aktualnim seniorskim igračem te aktualnim najboljim sportašem grada Vinkovaca. Riječ je o Romeu Sušcu, igraču koji je od svog dolaska u futsal pobrao brojne individualne i ekipne nagrade od kojih se svakako ističe naslov prvaka Hrvatske u juniorima. Valja spomenuti i kako je na UEFA Euru nosio kapetansku traku u “svetom” dresu što je dodatna potvrda njegove kvalitete. Futsal ga je privukao prije 5 godina, a evo kako je sve započelo.

Futsal je sport koji me je oduvijek privlačio, čak i dok sam trenirao nogomet. Jako je dinamičan te su utakmice atraktivne i često neizvjesne što me upravo i privuklo. U futsalu se stvari mogu lako promijeniti u svakom trenutku te prednost od tri pa i četiri pogotka često ne znači puno. Izrazito visok intenzitet te stalno tjera da brzo razmišljaš i donosiš ispravne odluke u pravom trenutku. Sve to kada spojimo dobivamo jedan zahtjevan i izazovan sport što mene osobno motivira i privlači.

Romeo je brzo po dolasku pobrao simpatije futsal javnosti radi svojih kvaliteta. Nizali su se tu trofeji Mastersa, regionalnih prvenstava, međunarodnih natjecanja, ali jedan se svakako ističe.

Svaka utakmica je poseban trenutak za mene, ali kada bih morao izdvojiti neki zasigurno bi to bilo osvajanje juniorskog prvenstva Hrvatske. Dug je put za osvajanjem naslova, potrebno je proći natjecanje regije koje je nekad nezgodno u taktičkom smislu, a nekad je teško pronaći motivaciju. No te sezone smo imali jasan cilj i fokus smo držali od prve utakmice s Osijekom sve do posljednje s Dinamom. Cijeli put je bio filmski, od problema s koronom, teškim ozljedama do preokreta utakmica. Zaista poseban osjećaj je bio vratiti se u svoj grad kao prvak Hrvatske.

Kapetan reprezentacije

Najbolji igrač i najbolji strijelac prvenstva Hrvatske, opravdano se ponovno našao na reprezentativnom kampu, a kasnije i u samoj reprezentaciji. Igrama se prometnuo i u kapetana odabrane vrste koja je kvalifikacijama izborila nastup na europskom prvenstvu u španjolskom Jaenu. Kako je bilo igrati za reprezentaciju i kakva te sjećanja vežu uz tu generaciju?

Uz reprezentaciju me vežu samo najljepša sjećanja. To ne znači da je sve bilo med i mlijeko i da je bilo lagano. Bilo je potrebno konstantno se dokazivati jer si svaki put okružen s najboljima u Hrvatskoj. Bili smo iz različitih dijelova Hrvatske, raznih karaktera te je bilo izazovno iskustvo. Svakim okupljanjem smo bili sve bliži jedni drugima, bolje smo se osjećali i na parketu, a to je rezultiralo i dobrim rezultatima te u konačnici i nastupom na Euru. Utakmice za reprezentaciju su mi bile velika čast i odgovornost, ali moram reći i da su me te utakmice činile boljim igračem. Nadmetanje na takvoj razini je neopisiv osjećaj. Kapetanska traka mi je predstavljala dodatnu potvrdu da sam na pravom putu, ali i obaveza da moram brinuti i o suigračima još više, a ne samo o sebi. Smatram kako mi je ta odgovornost donijela dodatnu kvalitetu u igri te sam sada s ovim odmakom i dalje jako ponosan na sve to.

Postati reprezentativac, posebice i kapetan u takvoj konkurenciji, zahtjeva kvalitetu u više karakteristika. Svaki igrač se sastoji i vrednuje kroz mnogo parametara, a često nije dovoljan samo onaj igrački dio. Što smatraš da je važna karakteristika za svakog mladog igrača?

Smatram da je puno segmenata koje bi igrač trebao posjedovati da bi igrao na ozbiljnoj razini. Neke koje bih izdvojio su zasigurno samopouzdanje i vjera u svoje sposobnosti. Strpljenje je također jedna od važnijih karakteristika jer bi mladi igrač trebao znati da ništa ne dolazi lagano i preko noći. Često smo nestrpljivi i smatramo da trebamo odmah ugrabiti nešto više i onda i izgorimo u toj želji. Nije lako biti strpljiv i prolaziti kroz teške periode kada možda ne igramo ili kada je ozljeda u pitanju, ali kada se posložiš, onda se opet s vremenom sve vrati i nagradi te možda i više nego što si mislio.

JAÉN, SPAIN – SEPTEMBER 7: Romeo Sušac of Croatia celebrates after scoring his side’s first goal during the UEFA Under-19 Futsal EURO 2022 match between Croatia and Romania at the Olivo Arena on September 7, 2022 in Jaén, Spain. (Photo by Harry Murphy – UEFA/UEFA via Sportsfile)

Igra za 5, škola također

Romeo je uz uspješno bavljenje futsalom, jednakim uspjehom pohađao medicinsku školu Vinkovcima. Pet godina srednje škole, odradio je za čistu peticu, a kaže kako nije tako teško kako se možda čini.

Nije bilo toliko teško uskladiti školske obaveze i treninge jer smatram da ako se nešto uistinu voli i želi, ništa nije teško. Većina nas sportaša više voli loptu i trening nego knjigu, ali ja sam shvatio da jedno bez drugog ne ide. Kada mi se i nije dalo učiti, bio sam svjestan da to moram i da ne trebam tražiti izgovore. Takvim pristupom sam uspio izvršavati svoje obaveze na vrijeme i onda bih se osjećao puno zadovoljnije.

Često se teško motivirati za učenje, to znamo svi. No, nekada ni treninzi nisu najdraži, bez obzira na ljubav prema sportu. Gdje se pronađe motivacija?

Najviše me motivira ozbiljnost i profesionalnost u vođenju kluba, kvaliteta ekipe i kvaliteta treninga s kojima se svakodnevno razvijamo i napredujemo. Tako motiv vidim u uvjetima rada i tom osjećaju da se ponašaš i živiš kao sportaš. Klub nam omogućava taj osjećaj i onda je puno lakši i sami dolazak na trening i rad.

4+1 by Romeo

Klub, reprezentacija, brojni nastupi pa i brojni suigrači. Pred Romeom je odabir njegove udarne petorke koju je odlučio voditi s klupe. 

Neću se voditi isključivo kvalitetom već možda više nekim dobrim sjećanjima i pričama s navedenim igračima.

Počnimo, kao i uvijek, od čuvara mreže.

Na gol stavljam Frana Pedića, aktualnog suigrača i vratara s kojim sam prošao kroz sve kategorije u klubu. Na parket stavljam ekipu koja može puno trčat, a ni duel joj nije stran haha. To su redom Duje Dragun, Marko Pest Mundvajl, Marko Pajić te Ivan Bukna koji bi predvodio iskustvom. Ova ekipa bi bila konkurenta za mnogo toga, a siguran sam da bi bili teški za primanje pogodaka dok u napadu uvijek nešto možemo zabiti. Ipak, atmosfera i zajedništvo u ovoj ekipi bi bilo fenomenalno te to smatram najvažnijom prednosti ove ekipe.

Možemo potvrditi kako bi se svatko morao dobro oznojit za postizanje pogotka ovoj ekipi. Za kraj, zamolili smo Romea za poruku našim polaznicima akademije.

Uživajte u ovom predivnom sportu! Cijenite svaki njegov trenutak i vrijeme provedeno s ekipom. Za uspjeh i uživanje je potrebno vjerovati stoga vjerujte u sebe i svoje mogućnosti, čak i kada nitko drugi ne vjeruje.

Hvala Romeu na iscrpnom razgovoru, a uskoro smo ponovno u rubrici priča iz akademije s novim gostom.

#OvoJeAurelia